Promovisana nova knjiga akademika Alije Džogovića

U okviru programa obilježavanja Dana Sandžaka u Multimedijalnom centru je održana promocija knjiga “Atlas dijalekatskih izoglosa u Sandžaku” autora Alije Džogovića.

Promociju knjige čiji je izdavač Centar za bošnjačke studije iz Tutina organizovalo je Bošnjačko nacionalno vijeće. O naučnom radu akademika Džogovića govorili su Mevluda Melajac, Esad Džudžević i dr. Redžep Škrijelj koji je i recenzent ove knjige.

Među znanstvenicima sa našeg podneblja, ime akademika Alije Džogovića označava pojam za vrsnog lingvistu, dijalektologa i onomastičara visokog ranga kog ostvarena dostignuća svrstavaju u plejadu najznačajnijih blakanskih lingvista i onomastičara.

U tom stvaralačkom zamahu nastala je knjiga koja svojom jezičkom inercijom pomjera naša saznanja o nizu nepoznanica u sandžačkoj filološkoj nauci. Pogled na Alijin sveukupni opus objašnjava izrečenu tvrdnju. Njegov, po mnogo čemu tipičan, istraživački poriv objašnjava još jednog neumornog autora na čijem fonu je fonu nasta očit, konstruktivan, inventivan i veoma dinamičan pristup izučavanju sandžačke dilajektologije.

Knjiga pod naslovom “Atlas dijalektskih izoglosa u Sandžaku” na optimalan način aktuelizuje bogatu jezičku tradiciju Sandžaka iz koje stoljećima izrasta veliko leksičko bogatstvo. Sudeći prema njegovoj radnoj energiji, sa navršene osamdeset i tri godine, za Aliju se ne može reći da ni u dubljem starosnom dobu, nije vječito mlad istraživač. U trenutku kada se njegovim vršnjacima ništa aktuelno ne dešava on je autor koji objavljuje novu i veoma zanimljivu knjigu, koju doživljavamo kao adekvatnu interpretaciju njegove vječne mladosti.

“Atlas dijalektskih izoglosa u Sandžaku“ je zbirka jezičkih studija objavljivanih u protekloj deceniji, i veoma je dragocjen prilog izučavanju dijalektologije Sandžaka. Dosadašnja istraživanja korpusa snadžačkog dijalekta uglavnom su isticala njegovu zetsko-sjeničku pripadnost Iiuglavnom se odnosila na njegov značaj za historijska razmatranja I književne vrijednosti sprpskohrvatskog jezika, tako da je malo primjera sistematskog ispitivanja ove značajne tematike. To znači da je, osim u nekoliko statija, lingvistička problematika sandžačkog dijalekta samo djelimično doticana, uz komentare o specifičnosti njegove leksike i stilskih karakteristika koje ga povezuju sa narodnim stvaralaštvom i epskom tradicijom.

Džogović pokreće niz pitanja koja nisu bila predmet znanstvenog razmatranja u okviru sandžačkih dijalektskih izoglosa (intertekstualnost, hipertekst, narativne figure) čime otvara i nagovještava nove smjernice istraživanja i naznake kuda bi se ova zanimljiva disciplina mogla pomjerati. Komunikacioni sistem i jezičke funkcije sandžačkog dijalekta (ranije zetsko-sjenički) svoju dominaciju ostvaruju u epskom stvaralaštvu Sandžaka pri čemi je vidljiva ekspresivna ili emotivna funkcija bogate leksike koju vezujemo za strukturnu slavnih sandžačkih krajišnica. Ova istraživanja se odnose na različite lingvističke discipline (fonologija, fonetika, morfologija, sintaksa) i sandžačku onomastiku, odnosno toponomastiku, kojom su obuhvaćena karakteristična područja u Sandžaku.

Dr. Redžep Škrijelj, Nedžad Smailagić

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.