Isa-beg Ishaković (oko 1414-1472)

Isa beg Ishakovic velika

Isa-beg Ishaković najznačajnija je ličnost na području Sandžaka iz perioda osmanske uprave ovim područjem. Bio je zadnji krajišnik Bosanskog krajišta i drugi sandžak-beg Bosne. Sin je prvog bosanskog bega, Ishak-bega, i otac šestog Bosanskog sandžak-bega Gazi Mehmed-bega. Osnivač je Sarajeva, Skoplja, Šapca i Novog Pazara.

Nakon osvajanja Skoplja, 1392. godine, Osmanlije će ovaj grad pretvoriti u uporište i polaznu tačku za dalja prodiranja ka Bosni, Srbiji, Zeti i Albaniji. Prvi zapovjednik Skopskog krajišta bio je Paša Jigit-beg. U periodu od 1414. do 1439. godine na tom mjestu će biti Ishak-beg, koga će naslijediti sinovi – prvo Barak (veoma kratko) a zatim Isa-beg, koji će ovim krajištem, sa manjim prekidima, upravljati čitavim razdobljem od 1439. do 1463. godine.[1]

Nakon osvajanja Bosanskog kraljevstva, 1463. godine, Osmanlije će, od njega i od osvojenih područja u Raškoj i Hercegovini, formirati Bosanski sandžak. Prvi njegov sandžak-beg biće Mehmed-beg Minetović (1463-1464), a drugi Isa-beg Ishaković, koji će ovu dužnost obavljati od 1464. do 1469. godine. Bosanskom sandžaku je priključen i novopazarski kraj.

Osim po izuzetnim vojnim sposobnostima, Isa-beg Ishaković je poznat i kao veliki dobrotvor i zadužbinar. Zahvaljujući njemu i njegovom ocu Ishak-begu, Skoplje je, još u prvoj polovini XV stoljeća, postalo veliki i značajan šeher, a od velikog broja građevina koje je podigao u tom gradu posebno se ističe džamija koju je nazvao po svom ocu Ishaku – Ishakija.

Osim Skoplja, Isa-beg Ishaković se smatra i osnivačem Sarajeva, Šapca i Novog Pazara. Prije dolaska Osmanlija, na području današnjeg Sarajeva nije bilo utvrđenog grada niti većeg trga. U popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine područje Vrhbosne, za koje se veže postanak Sarajeva, pominje se kao Vilajet Hodidjed i Vilajet Saraj-ovasi (Sarajevsko polje). Vilajet Hodidjed je dobio ime po istoimenom gradu u župi Vrhbosni, a Vilajet Saraj-ovasi po saraju (dvoru) kojeg je podigao Isa-beg Ishaković na lijevoj obali Miljacke na Bistriku.

Najstariji pisani dokument u kojem se Vrhbosna naziva Saraj-ova, potiče iz 1462. godine, i prema njemu, saraj ili dvor za namjesnike, sagrađen je između 1440. i 1462. godine, odnosno u vrijeme kada je Isa-beg bio krajišnik. U periodu od 1463. do 1553. godine u ovoj zgradi su stanovali sandžak-bezi, a kada je, oko 1553. godine, namjesništvo preneseno u Banja Luku, saraj je ostao prazan.

Izgradnjom palisadnog utvrđenja na mjestu današnjeg gradskog parka, 1456. godine, Isa-beg Ishaković utemeljio je još jedan značajan šeher tog vremena, Novi Pazar. Osim tvrđave, on je u njenoj neposrednoj blizini izgradio i hamam (javno kupatilo), karavan-saraj, džamiju sa mektebom i druge građevine.

Posljednji put Isa-beg se pominje 1472. godine, pa se ta godina može uzeti i kao godina njegove smrti. Ukopan je, najvjerovatnije, u haremu Careve džamije u Sarajevu, koju je, inače, sam sagradio.

Iz Isa-begove vakufname saznaje se da je imao tri sina: Muhameda, Mehmed-bega  i Ali-bega. Srednji sin Mehmed-beg bio je sandžak-beg Bosanskog sandžaka i, između ostalog, dva puta hercegovački sandžak-beg.


[1] Nakon pada Srpske despotovine (1439), Isa-beg će nakratko biti smederevski sandžak-beg (1443–1444).

Izvor: monografija “Sandžački Bošnjaci”, Muhedin Fijuljanin, CBS 2010.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *